- GDID je trajni kod dodijeljen svakoj Windows instalaciji koji omogućava praćenje uređaja bez obzira na IP ili VPN.
- Njegovo postojanje je postalo javno zahvaljujući pravnom postupku protiv hakerske grupe Scattered Spider i intervenciji FBI-a.
- Ne postoji službena opcija za njegovo onemogućavanje bez ugrožavanja aktivacije sistema i pristupa Microsoft trgovini.
Vjerovatno ste čuli za kolačiće ili IP adrese kada je u pitanju praćenje na internetu, ali nešto mnogo dublje i diskretnije vreba u sjeni naših računara. Ispostavilo se da je Microsoft prije nekog vremena implementirao vrstu neizbrisive digitalne registarske tablice pod nazivom GDID, koja u suštini omogućava kompaniji da tačno zna koja se Windows instalacija povezuje na njene servere, bez obzira gdje se nalazite.
Najzanimljivije od svega je to što većina korisnika godinama nije primijetila ovaj mehanizam. Na kontrolnoj ploči nema dugmeta "Aktivan sam", niti kućice za njegovo onemogućavanje. Istina je da smo za njegovo postojanje saznali ne putem korisničkog priručnika, već zahvaljujući sudskom slučaju u Sjedinjenim Državama koji je otkrio kako ga je FBI koristio da uhvati sajber kriminalca koji je mislio da je nevidljiv iza VPN-a.
Šta je, zaboga, GDID i za šta se koristi?
Za one koji nisu upoznati s Microsoftovim tehničkim žargonom, GDID (ili Global Device Identifier) je jedinstveni i trajni kod povezan s određenom instalacijom operativnog sistema. Nije isto što i hardverski ID vaše matične ploče ili serijski broj vašeg tvrdog diska; već je to digitalni identitet koji Microsoft dodjeljuje vašoj instaliranoj kopiji Windowsa, bilo na fizičkom računaru ili virtualnoj mašini.
Prema samoj kompaniji, ovaj identifikator se koristi za upravljanje internim procesima kao što su distribucija ažuriranja , validacija licenci i rad Microsoft Store aplikacija. U suštini, to je način na koji Windows kaže "opet sam ja" prilikom interakcije s Microsoftovim cloud uslugama, osiguravajući dosljedno iskustvo i pravilnu aktivaciju softvera.
Skandal Raspršenog pauka i istraga FBI-a
Priča je dobila zanimljiv obrat kada je FBI počeo progoniti Petera Stokesa, osumnjičenog člana hakerske grupe Scattered Spider. Stokes je bio stručnjak za skrivanje; koristio je proxyje, VPN-ove i stalno mijenjao države , seleći se između Estonije, New Yorka i Tajlanda. Za svakog običnog istražitelja, njegovo praćenje bi bila noćna mora jer su se njegove IP adrese mijenjale svakih nekoliko minuta.
Međutim, GDID je bio ključni dio slagalice. Iako je IP adresa bila drugačija, identifikator instalacije Windowsa ostao je isti. Agenti su mogli vidjeti da je isti g:decimal kod posjetio stranicu za registraciju alata za tuneliranje poput ngrok i, ubrzo nakon toga, pristupio web stranici luksuzne zlatarnice koja je bila kompromitovana. Ukrštanjem ovih podataka s prijavama na Snapchat i Apple račune, FBI je uspio pratiti tačnu vremensku liniju njegovog kretanja i aktivnosti, ostavljajući hakera potpuno otkrivenim.
Kako se generira ovaj kod i gdje je skriven?
U nedostatku detaljne službene dokumentacije, stručnjaci za reverzni inženjering morali su obaviti prljavi posao kako bi razumjeli kako to funkcionira. Sve počinje kada povežete svoj računar s Microsoft računom. U tom trenutku, usluga wlidsvc komunicira sa serverima login.live.com i zahtijeva PUID (Passport ID). Ova vrijednost se ne kreira na vašem računaru na osnovu hardvera; umjesto toga, dodjeljuje je direktno Microsoft sa svojih servera.
Nakon što ih primi, Windows pohranjuje ove podatke u sistemski registar, tačnije u putanju pod MicrosoftIdentityCRLExtendedProperties s vrijednošću LID. Zatim, Platforma povezanih uređaja (CDPSvc) registrira računar u Microsoftovom direktoriju uređaja, dodajući malo slovo "g" na početak. Ovim se proces završava, ostavljajući 64-bitni digitalni otisak prsta koji putuje kroz telemetriju i izvještaje o optimizaciji isporuke.
Dilema privatnosti i nedostatka kontrole
Tu stvari postaju ružne. Za razliku od Androida ili iOS-a, koji vas pitaju želite li podijeliti svoj reklamni identifikator ili vam omogućavaju da ga resetujete jednim klikom, Windows nema ekran za pristanak niti opciju za njegovo isključivanje. Stručnjaci za privatnost su ovo nazvali "softverom za nadzor" jer korisnik nema kontrolu nad ovim podacima.
Mnogi će se pitati da li ponovna instalacija Windowsa rješava problem. Tehnički, čista instalacija generira novi GDID, ali postoji kvaka: ako se ponovo prijavite s istim Microsoft računom, kompanija može povezati novu instalaciju sa starom putem OneDrivea, aktivacije sistema i drugih zapisa. Stoga se historija aktivnosti ne briše u potpunosti; ona jednostavno mijenja referentni kod.
Postoji li neki način da se ograniči ovo praćenje?
Ako ste zabrinuti da Microsoft zna previše o vašem uređaju, postoje neki koraci koje možete poduzeti, iako oni nisu potpuno rješenje. Jedna od najpreporučljivijih opcija je korištenje lokalnog računa umjesto Microsoft računa, što drastično smanjuje direktnu vezu s vašim online identitetom. Također je ključno otići u odjeljak Privatnost i sigurnost i onemogućiti opcionalne dijagnostičke podatke i personalizirane oglase.
Međutim, budimo realni: prisilno uklanjanje GDID-a obično prekida aktivaciju Windowsa i pristup Microsoft Store-u . Za one koji rukuju izuzetno osjetljivim informacijama, poput novinara ili aktivista, jedino pravo rješenje je prelazak na Linux i pregledavanje Tor-a, budući da je GDID identifikacijski sloj koji radi ispod bilo kojeg komercijalnog VPN-a koji instalirate.
Ukratko, GDID je moćan alat koji omogućava Microsoftu i vlastima da uporno identifikuju instalaciju Windowsa, zaobilazeći VPN-ove i anonimnost IP adresa. Iako je njegova svrha tehničke prirode, nedostatak transparentnosti i nemogućnost njegovog onemogućavanja bez narušavanja sistema pokreću neophodnu debatu o tome koliko nam je privatnosti zaista preostalo u najkorištenijem desktop okruženju na svijetu.
